Ledeni dravski performans PDF Print E-mail
Written by Administrator   
Tuesday, 08 April 2008

 

001.jpg
002.jpg
003.jpg
004.jpg
005.jpg
006.jpg
007.jpg
008.jpg
009.jpg
010.jpg
011.jpg
012.jpg
013.jpg
014.jpg
 
 

LEDENA ČIPKA PLETILJE VODE I DRUGOG NEBA
          

Nove fotografije Matije Moškona ponovo nas podsjećaju na njegov istančani osjećaj za ljepotu detalja u prirodi. Ovaj put riječ je o ledenim fantazijama na površini vode, i onom rubu gdje se dotiču dva elementa, vodeni i zemni, u zagrljaju obale.

Zvjezdolike slike koje nastaju u igri zarobljene vodene trave i leda, podsjećaju na uzorke čipke, izrađene strpljivom rukom neke tihe redovnice, koju ovaj put mo?emo nazvati i prirodom. No Matija je onaj pa?ljivi promatrač koji ih pronalazi i uočava, te fotografijom čuva od rastakanja, ili još točnije rečeno, rastapanja u vremenu. On ih iz prirode donosi u izlo?beni prostor, uokviruje svojom fotografijom i tako pretvara, iz privremene, u trajnu čipku pletilje vode.

Tako i sam postaje koalitor i va?an sudionik u očuvanju onog krhkog i neizrecivog blaga, kojim smo okru?eni, a koje nam, na ?alost, tako često promiče,izmiče našoj ubrzanoj pa?nji, zarobljenoj često nava?nim mislima.

Na mnogim fotografijama primjećujemo očitu igru mikrokozmosa i makrokozmosa, osim u zvjezdolikim ledenim oblicima, koji pozivaju usporedbu s treptavim svjetlima visokog noćnog neba i mliječne staze, odra?enim u zaleđenom zrcalu na tlu, također, vidimo je i u detaljima čudesno prošaranim ledenih površina, koje neobično podsjećaju na zemljovide gledane s velike visine, gotovo na fotografije zemaljske površine koju šalju sateliti, svemirske slike.

Svi ovi prizori ledene čipke ili snje?ne paučine, s ljubičastim i zlatnim odsjajima, mogli bi biti i otisci divovskih, nevidljivih prstiju, utisnuti s nje?nošću u našu blizinu, očit dokaz onima koji vjeruju, da Bog pohodi svijet, i smiješi se u detaljima. Matija Moškon, mo?da i nesvjesno, skuplja u prirodi tragove prisustva neizrecivog, u ljepoti, za koju je Dostojevski ustvrdio da će pomoći otkupiti i spasiti svijet. Svakako je to i ljepota duše, umjetnika koji vidi skriveno tajanosvo u prividno svakodnevnom, i čudesno, otkriveno u naizgled običnom, navikom pretvoreno u gotovo nevidljivo.

A ipak, kad je zamijećana i otkinuta od prolaznosti, ta nam ljepota šapće neporecivu istinu da je sve u prirodi i u nama zakon, koji iziskuje nje?nost i pa?nju, jer smo jednako nje?no i pa?ljivo voljeni, i kad to ne znamo, i upletani u taknje svemirske čipke, onom rukom koja piše i ru?e na ledu.

MAJA GJEREK LOVREKOVIĆ 

Last Updated ( Monday, 21 July 2008 )