ZAGREPČANI - OŠ HORVATI

 
Vidjeli su gdje je kolijevka naivne umjetnosti u Hrvata. Smočili su prst u Dravu i povezali se sa ekološkim prijeteljima čitavog svijeta. Gledali u mađarsku željezničku stanicu na drugoj obali samog Ušća Mure u Dravu. Vidjeli groznu kamenu pregradu kojom je Mura sputana. Upoznali su Dreleta i njegov Kečilend – Rece Siget (Pačji otok). Bojažljivo i znatiželjno slušali o pravim Dravskim Nemanima. Pozirali kod legendarnog 236. km Drave na Halaš Čardi i samoj plaži SIP. Bacali žabice. Žamorili. Pitali. Šutjeli. Značajno se domigivali. Šetali. Držali se za ruke...

A onda rekli: - Dobro je. Super.  Red kulture. Red prirodnih ljepota. Red geografije. Red ptičica i ribica...

I onda – odjurili na Šodericu.

Tamo nas je dočekala prvo okrepa, a zatim novi niz aktivnosti: veslanje u našim gumenjacima, gađanje lukom i strijelama, ljuljačke, štetnice, odbojkaško igralište... I još puno, puno  prekrasne prirode koja je njima stajala na raspolaganju.

A nemojte misliti da, iako su iz betoniranog Zagreba i ne pogađaju od prve koliko jaja nosi koka u jednom danu, da li ima ili nema ljubičaste krave i slično, da odmah nisu uronili u opuštajuću atmosferu prelijepe Šoderice i dobro se, dobro, zabavili, družili, rekreirali...

Ova nam je grupa učenika iz OŠ Horvati iz Zagreba priredila još jedno iznenađenje – na sredini Šoderice raspalili su pjesme iz svega glasa! A nama je, tada i kad god se toga sjetimo, u srcu milo. Djeca su prošla kroz niz eko-kulturno-rekreativnih sadržaja. Upoznala dotad nepoznat dio Hrvatske.  A njihova je pjesma očit dokaz da se ovako i obrazuju i odgajaju u ekološkom duhu, u duhu zajedništva, tolerancije i zdravog boravka u prirodi.

Na kraju su nam rekli da se budu svakako vratili. Zadovoljni smo time jer su naše Drava, Mura i Podravina to zaslužile.

t/f Z. Moškon